Osnovna ljudska prava propisana su najvažnijim međunarodnim aktima počev od Deklaracije o ljudskim pravima, preko Povelje UN-a, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i drugih međunarodnih akata donetih pod okriljem UN-a, pa sve do Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Ustava kao osnovnog pravnog izvora ljudskih prava u nacionalnom pravnom sistemu. Ljudska prava priznata su svakom čoveku i na današnjem stepenu razvoja ljudskog društva imaju globalni značaj. Ovo je bazična oblast prava u kojoj se najviše radi na ujednačavanju, jer su ljudska prava polazna osnova za pravno regulisanje svih ostalih društenih odnosa. Međutim, na različite načine i u različitim postupcima, u unutrašnjem ili međunarodnom pravu, osnovna ljudska prava mogu biti povređena ili ugrožena kada nastaje potreba za njihovom pravnom zaštitom. Pored redovnih i vanrednih pravnih sredstava koja se mogu izjaviti u sudskim i upravnim postupcima u unutrašnjem pravu, sve više popularno sredstvo zaštite ljudskih prava je ustavna žalba koja se izjavljuje Ustavnom sudu Srbije kada su iscrpljena sva druga pravana sredstva unutrašnjeg prava. Istovremeno, ustavna žalba predstavlja redovni delotvorni pravni lek sa aspekta prakse Eropskog suda za ljudska prava, pa je pre obraćanja sudu potrebno i ovaj pravni lek iskoristiti. Na međunarodnom planu, najdelotvorniji postupak zaštite jeste postupak pred Evropskim sudom koji se inicira predstavkom pojedinca protiv država kada smatra da je radnjama ili propuštanjem državnih organa povređeno pravo zagarantovano Evropskom konvencijom.